Nedjeljno promišljanje - u domu Gospodnjem
Ostavite lađe svoje i obratite se!
Iz Evanđelja po Mateju; Mt 4,12-23
A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Promišljanje
Prorok Izaija nam u prvom čitanju današnjeg dana donosi proročanstvo kako Gospodin neće zaboraviti put u more – one koji hode u tmini, Galileju pogansku. Tmina i put ovdje označavaju odnos toga kraja i naroda prema Gospodinu. Oni su hodili u tami grijeha. Odmakli su se od nasljedovanja Zakona prema poganstvu. Dok su bili s Gospodinom svjetlost ih je obasjavala – život im je bio blagoslovljen, a čim su se odmakli pali su u tamu. Tama nas obuhvaća i prožima, zatvara nam pogled, na jedan način nas guši, ne dopušta nam da dišemo.
Prorok jasno govori kako će Bog vratiti svoj pogled na taj kraj, te će svjetlost obasjati narod koji je hodio u tmini i oni će biti radosni. Tko je na svjetlosti on je radostan, jer svjetlost omogućuje da lakše podnosimo stvarnost, s druge strane tko je u tami on ne može biti radostan jer mu se oduzima pogled na njegovu stvarnost i ljude koji ga okružuju.
Danas s nsmo započeli s navještajem Evanđelja po Mateju. Karakteristika ovog evanđelista jest govor o Kraljevstvu Božjem koji se ispunja u Isusu Kristu prema drevnim proročanstvima proroka. Tako ovaj današnji odlomak dolazi nakon opširnog Matejevog uvoda u Evanđelje. Možemo ga podijeliti na tri dijela.
U prvom dijelu govori se o tome kako se Isus nastanio u Kafarnaumu. Kafarnaum se nalazi u Galileji, onoj istoj dijelu Izraela o kojoj je prorok Izaija rekao da se nalazi u tami. Taj kraj je vidio svjetlost veliku – što će reći da je sam Isus obasjao one ljude s kojima se susreo i među kojima se nastanio. Obasjao ih je zato što je On Sin Božji koji je postao čovjekom, te je pokazao svakom od nas kako onaj tko se druži s Bogom poprima karakteristike Božje – svojim životom svjedoči o prisutnosti Božjoj među nama.
Baš tu, u takvom poganskom kraju Isus je počeo navješćivati Kraljevstvo Božje te pozivati na obraćenje. Temelj odnosa s Bogom mora biti obraćenje – okret od sebe prema Bogu, od vlastite volje prema volji Božjoj, od ljubavi prema grijehu i užitku do ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To znači promjena smjera života. Kraljevstvo Božje prema tome jest novi sklop odnosa koji biva uspostavljen među ljudima, a smjera prema izgradnji novog svijeta koji će biti utemeljen na boravku u blizini Božjoj.
Drugi dio jest poziv na nasljedovanje prvih učenika. Oni su bili ribari, jednostavni ljudi. Pri tome se ne misli da su bili priprosti već su posjedovali širinu jednostavnosti. Leonardo da Vinci, veliki genije ljudskog roda rekao je da je najveća mudrost jednostavno objasniti stvari. Takvi su bili ovi ribari – bili su karakterno teško, nagli, pomalo grubi, ali su imali otvoreno srce i spremnost osloniti se na Boga. Oni su prvi obratili se od svoje volje prema volji Božjoj te su krenuli za Isusom.
Treći dio su čuda koja je Isus činio. Ozdravljao je bolesne i istjerivao đavle. Poruka je to da u blizini Božjoj ne postoji nesavršenost, već se postupno oblikuje ljudska narav da postane savršena. Kroz bolest čovjek se usavršuje te tako postaje primjerom i uzorom drugima u vjeri. Pokazuje se kako je temelj vjere u Bogu a ne u čovjeku. To je i poanta današnjeg psalma koji govori da se ne treba bojati nikoga jer je Gospodin spasenje i snaga.
Psalmista moli samo za jednu stvar – da živi u domu Gospodnjem. To znači – da druguje s Gospodinom. To je poanta Isusovog ozdravljenja i čudesa – Kraljevstvo Božje jest zajedništvo s Bogom.To zajedništvo ostvaruje se kroz susret s Bogom i to kroz sakramente. Euharistija i ispovijed su način na koji dolazimo u neposredan kontakt s Isusom.
Molitva, koja treba obuhvatiti ne samo izgovaranje određenih molitava već cjelokupni naš život, boravak u prisutnosti Božjoj jest prostor gdje poput psalmista svoj život stavljamo u Božju ruku. U konačnici, sve to znači da svoje srce promijenimo od onoga materijalnog, poganskog prema duhovnom i vječnom. Sami to ne možemo. Možemo tek kada se nalazimo u kontaktu s Gospodinom. To je poruka današnjih čitanja – tko je u zajedništvu s Bogom pronalazi smisao života u ovoj dolini suza.
Osobito bih vam stavio na srce čitanje i razmatranje Božje Riječi – Svetog Pisma. Danas slavimo prvu nedjelju Božje Riječi koju je utemeljio papa Franjo. Sv. Pismo nam pokazuje ljubav Boga prema čovjeku. Mi ne smijemo svoje pouzdanje stavljati u čovjeka, jer je čovjek grešan već trebamo svoj život temeljiti na Kristu. Zato Isus poziva na obraćenje. Nemojmo zanemariti Bibliju jer, kako nas uči sv. Jeronim – nepoznavanje Pisma (Biblije) jest nepoznavanje Krista.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti