Promišljanje - Kako se osjećaš u mojoj blizini?
Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 15,9-17 Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovo
Promišljanje
Nakon Uskrsnuća Gospodinova, ono što je apostolima svakako teško padalo bila je pozvanost svih ljudi na sudjelovanje u velikom djelu ljubavi Božjoj. Izraelci kao izabrani narod smatrali su da su posebni te da jedini imaju isključivo pravo na milost Božju. Takav stav je i doveo do toga da se razvio jedan stav srca koji je odbijao drugog i drugačijeg, te u konačnici i samog Boga. Izraelci su počeli činiti što žele sami od sebe, ne poštujući Božju volju. Situacija se s Isusom mijenja. Prije neku nedjelju smo slušali kako je On pastir koji će skupiti mnoge ovce u jedno stado kojima će biti jedan pastir.
Ljubav Božja ne ostaje rezervirana samo za nekoga već je dana svima. Apostol Petar svjedok je toga. Čuli smo u prvom čitanju kako dolazi do preobrazbe njegovog stava – od ultrakonzervativnog zatvorenog stava prema drugima do otvorenosti Božjoj volji i ljubavi. Kornelije je primio krštenje, obratio se, upoznao je Boga, susreo se s Njime te htio uzeti udjela u spasenju. I Petar to prihvaća – polazeći od otvorenosti srca prema onome što Bog uistinu želi. Što bi to Bog htio? Čuli smo u današnjem Evanđeoskom odlomku kako Isus kaže da je ljubav temelj zapovjedi koju nam ostavlja u zalog. Ljubav koja nadilazi neku dužnost ili neku sklonost nekome ili privlačnost nekoga nečemu ili nekome. Ljubav koja temelj ima u ljubavi Očevoj – Bog je prvo ljubio nas i dao svoga sina za nas.
Ljubav se tu izjednačava s darom – darom koji svoj smisao pronalazi u odnosu jednih prema drugima. Pazite, braćo i sestre, Isus nas je nazvao prijateljima. Svatko od nas ima tu šansu da Mu bude prijatelj, i to prijatelj koji želi dijeliti sve s onim koga ljubi. Prijateljstvo je to koje čak i čitav život pruža drugome, i to na način da ga potpuno obuhvati, da mu pomogne, da ga zagrli i prihvati. Pravo prihvaćanje znači dati život za nekoga. Isus je to ostavio svakome od nas u zalog, zalog da nosimo rod.
Što to Isus traži? Da čuvamo njegove, zapovjedi – da ljubimo jedni druge. Ljubav znači spremno prihvatiti odgovornost za život mog prijatelja. Prihvatiti da biti prijatelj znači i žrtva i trud i napor i muku i rad. Sve to sažima se u toj riječi prijatelj. Prijatelj je drugo ja, kako su stari grčki filozofi znali reći. Zapitajmo se pružamo li mi takvo prijateljstvo našem Isusu, te onima pred koje nas život stavlja? Ne možemo svakome dati pristup u svoje srce, ne možemo sa svakim sve dijeliti, ne možemo sa svakim biti potpuni prijatelji, no možemo svakome pokazati kako se isplati biti sa mnom u društvu jer odsijevam snagom i milošću Božjom. Prema tome, svakome mogu pokazati kako me Gospodin ljubi te kakva je moja ljubav prema Njemu. To se na čovjeku vidi, može se reći da odsjeva na njegovu licu.
Pročitao sam kod jednog autora, kako nije važno što učiniš ljudima oko sebe, kako se prema njima ponašaš, da li im pomažeš ili da li stalno ideš u crkvu ili da naočigled pretvaraš se da si dobar i pobožan i svet, po svemu tome ljudi te neće pamtiti. Pamtit će te po onome kako su se osjećali u tvojoj blizini.
Tome, braćo i sestre, trebamo težiti, jer je to je rod koji Isus želi da svatko od nas donese za život vječni. Kako Isus čini da se ja osjećam, kakav sam u Njegovoj blizini da takav budem i u blizini drugih. I to zato jer znam da je On izabrao mene, pa prema tome nisam sam i ostavljen, i sam Isus me zove prijateljem, ako ostajem u njegovoj ljubavi.
Ostati u njegovoj ljubavi znači imati spremno srce prihvatiti odgovornost za prijateljstvo – trud, napor, žrtva. Na taj način uistinu donosimo rod. Ne bojmo se da će nas On ostaviti – On je s nama ukoliko Mu ostajemo vjerni. Budimo vjerni ljubavi Božjoj i nastojmo mijenjati svijet kroz vlastitu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Tako neka bude. Amen.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti