Uznesenje Marijino

Nije odmah sve znala, ali je vjerovala. Jesmo li spremni na takvo predanje?

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 39-56U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda menida mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja,a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Promišljanje

Nov odnos. Odnos koji ne počiva na snazi jačega, na snazi posjedovanja, već koji obuhvaća svako srce. Nov odnos između Boga i čovjeka - to nam je donio Isus Krist. U Blaženoj Djevici Mariji taj odnos dobio je svoje utjelovljenje. Današnjom svetkovinom slavimo upravo to – novi život koji nam je ponuđen, za koji smo određeni. I pred nas se postavlja pitanje: želimo li to prihvatiti?Život kršćanina obuhvaćen je teškoćama i problemima, patnjom. Zašto? Zar Gospodin od nas traži samo znoj, plač, jadikovke? Ili se tu skriva nešto drugo?

Prvo nam čitanje pomaže razumjeti takav život. Čuli smo kako se na nebu pojavilo znamenje, i žena koja rađa dijete, i zmaj koji ratuje protiv žene. A žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište.

Ovaj se odlomak tradicionalno tumači u dva smjera. Prvi jest da je žena Marija a zmaj đavao, svijet, onaj koji je ustao protiv svega što je dobro i pozitivno, moralno i istinito. Drugo tumačenje jest da je žena Crkva, novi narod Božji koji nastoji širiti istinu u ovom napaćenom svijetu. U oba tumačenja zmaj je onaj koji nastoji uništiti život. Žena rađa dijete, dijete označava život, život je pak otvoren rastu i razvoju. Novi život jest zapravo novi početak, novo stvaranje, novi odnos o kojemu smo na početku govorili. Protiv tog i takvog odnosa ustaje zmaj.

Govor je to o tome da kršćanin na ovom svijetu je u stalnoj borbi, borbi protiv zmaja, protiv zla, protiv grijeha, protiv neistine, laži. Istinsko mjesto kršćanina i Crkve jest pustinja. Mjesto gdje nije privlačno niti ugodno, gdje je teško ali gdje je Bog. To konkretno znači staviti sebe na stranu istine, a protiv svega ostaloga. I biti svjestan da će biti teško, jako teško. Onaj tko govori istinu i pokazuje na istinu predmet je mržnje svih koji imaju neke svoje vlastite interese oko ljudi. Sv. Pavao nam otkriva smisao takvog života. Krist koji je podnio muku, smrt i uskrsnuće otvorio je povijest Bogu. I to tako da je On prvi uskrsnuo, te je pružio smisao našoj patnji i tuzi. Smrt, koja je u Adamu postala izvorom prokletstva, sada u Kristu postaje izvorom radosti jer nam Bog dolazi u susret. On nas ne ostavlja. Nitko to nije bolje shvaćao od Blažene Djevice Marije.

Danas slavimo njezino slavno uznesenje na nebo, kao onu koja nam pokazuje smisao našeg života – zajedništvo s Bogom u nebu. Evanđeoski odlomak donosi nam susret Elizabete i Blažene Djevice Marije. Susret dviju majki. Jedana je majka najvećeg koji je rođen od ljudi Ivana Krstitelja, a druga je majka Sina Božjega. Elizabeta od radosti klikće Mariji jer zna i osjeća da je blagoslovljena. Blagoslovljena je zato što je povjerovala anđelovoj riječi i prihvatila riječ Božju. Nakon tih riječi, Marija izriče svoh hvalospjev Bogu. Odgovor na čudesan plan koji je započeo njezinim „da“ ovdje poprima oblik riječi. Mislite da je Bog gluh na to? Na takvu vjeru? Na takvo predanje?

Nije. Nikada nije bio. Mi prečesto gledamo samo na sebe ili pak na tuđe ideje koje nam drugi ubacuju u misli i srce. U Mariji je ostvaren upravo taj novi odnos. Polazište i utemeljenje njezina života je vjera, vjera u kojoj je postupno rasla. Nije odmah sve znala, ali je vjerovala Gospodinu. To je temelj uzašašća na Nebo. Ponekad to znači ustati ujutro i krenuti na posao, nekad znači odvesti dijete u bolnicu, nekad jednostavno sklopiti ruke i reći Bogu - ne mogu više ali ću probati još malo biti tvoj! Ponekad to znači protiv svih ostalih držati se istine i moralnosti. Pogledaj svoj život, znaš što i na koji način te muči. Upravo to što te muči postaje prostor u kojemu Gospodin priprema tvoju proslavu i snagu. Kako to znam? Jer je Marija bila u takvoj situaciji. I ona je prolazila kroz teškoće i patnje. I nju je obilježio križ. Ali upravo je taj križ postao sredstvo i mjesto zbog kojeg je proslavljena. Time je svakome od nas pokazan put Uznesenja - da trebamo uzeti odgovornost za svoj život jer naša je domovina na nebu. Budimo svjesni da nas Bog - bez nas samih - ne može spasiti. On nas je otkupio, ali naša djela i naši izbori vode nas do neba ili do pakla.

Marija je izabrala, rekla je „da“. I mi recimo svoj "da" Bogu, i to svaki dan iznova, a ako treba i svaki sat! I ako od Marije možemo naučiti makar jednu jedinu stvar - neka to bude da se isplati vjerovati, jer vjera je odgovor na Božju ljubav. Neka nam u tome pomognu i riječi sv. Ivana od Križa koji je rekao da najljepši cvijet raste u suhoj i pustoj zemlji. Budimo i mi takav cvijet. Ne zaboravimo molitvu, sakramente a nadasve ljubav jednih prema drugima. Sve to činila je Blažena Djevica Marija. Nasljedujemo je u tome, s vjerom gledajmo u Isusa i činimo dobro, kako bismo mogli jednog dana u nebu zajedno slaviti i hvaliti Boga što smo postigli svrhu svoje vjere i života – život vječni.

 

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti