Marija i Mladen: Božje čudo u našim životima

Mladen:

Čudni su putevi Gospodnji...Uvjeren sam da me je do moje žene Marije, za koju sam Ga molio, doveo Svemogući Bog. Pri tome se poslužio i KatSus-om pa sam, doduše uz Marijin poticaj, odlučio i za vas napisati nekoliko riječi i posvjedočiti o tome.

Okolnosti i prilike u domovini 90-tih godina su me prisilile da od svoje dvanaeste godine ubrzano odrastem, da se zajedno sa svojim roditeljima, bratom i sestrom brinem za stvari koje nisu bile primjerene za moj uzrast. Često sam mijenjao i sredine (gradove i države) u kojima sam živio, pa sam u tome svemu propustio biti mladićem i živjeti "normalnim" mladenačkim životom.

Do svojih zrelih godina sam bio u borbi i nastojanju oko egzistencije i nisam posvećivao previše vremena pronalasku ljubavi i djevojke s kojom ću se oženiti i osnovati obitelj. Oduvijek sam znao da to želim, ali ostavljao sam to za poslije. Računao sam da će se to nekako samo od sebe dogoditi kad dođe vrijeme.

To "vrijeme" je došlo i prošlo, a ja sam imao osjećaj da sam propustio svoje prilike. Svi oko mene su se ženili ili imali nekoga s kim su to planirali, a ja sam vidio sve manje izgleda za sebe i da ću ikada nekoga naći.

Moram priznati da sam imao i krivu predodžbu, iz kojeg god razloga, kako se to treba dogoditi. Postavio sam sebi nemoguće kriterije... Nakon što je prošlo dosta vremena u inzistiranju da bude kako sam ja zamislio, počeo sam više osluškivati i tražiti Božju volju, prihvaćati i miriti se da to ne mora biti kako i kada ja želim i da ne mora možda nikada ni biti. U tome mi je pomoglo i osobno iskustvo jer je Bog u mom životu izveo na dobro puno stvari koje sam ranije doživio negativno i kao situacije u kojima sam se osjećao ostavljenim. Zato sam sebi ponavljao da je Njemu sve moguće.

KatSuS, kao sredstvo u Božjim rukama je došao nakon dužeg vremena molitve i predanja. A krenulo je od trenutka kada sam prihvatio majčin savjet da kupim knjigu "Kako upoznati ljubav svog života" - iako bih na takve savjete u normalnim okolnostima samo odmahnuo rukom. Nisam pročitao cijelu knjigu, ali sam doznao za Kathtreff (njemačku verziju ove stranice) i pomislio kako bi bilo dobro da takvo nešto postoji i u Hrvatskoj. Nedugo nakon toga sam doznao da postoji i iako je to bilo protiv moje ideje kako ću pronaći svoju buduću ženu, ipak sam se prijavio. Odlučio sam svaki dan provesti pola sata online, uz prethodnu molitvu Duhu Svetome. Nisam htio ništa forsirati i nisam se javljao puno djevojaka.

Ubrzo sam upoznao Mariju. Dopisivali smo se nekoliko dana, u mom ritmu (jednom dnevno ). Nedugo zatim smo dogovorili prvi susret, prema Marijinom prijedlogu, na svetoj Misi. Bio sam jako uzbuđen, ali ne kao nekada prije, kada bih sve zbog toga upropastio jer bih bio takav da ni sam sebe ne bih prepoznavao. Bog mi je pomogao da prvi put osjetim o čemu sam slušao od drugih ili gledao u filmovima - pozitivno uzbuđenje, bez ukočenosti i ono u kojem mogu biti ono što jesam.

Marija je bila ljepša nego na slikama, a nakon nekoliko ugodno provedenih sati u šetnji, razgovoru, zajedničkom ručku i kavi, polako sam otkrivao i njezinu unutarnju ljepotu. Htio sam da što prije dogovorimo sljedeći susret, pa sam s pomalo straha da li će Marija pristati, to i predložio. …Pristala je :)Zbogudaljenosti su naši susreti bili jednom tjedno ili u dva tjedna, ali smo razgovarali često i dugo telefonom. Preko telefona smo i molili zajedno... Sve se nekako poklapalo i slagalo, svaki susret je bio zanimljiv i zabavan, pozitivno uzbudljiv - polako sam shvaćao da upoznajem svoju buduću ženu, a ujedno i novog sebe. Oboje smo osjećali Božju prisutnost i da imamo podršku odozgo.

Meni je velika podrška bila i moja sestra koja je uvijek bila spremna saslušati sa zanimanjem ono što se događalo u mom životu, a uz jako malo slobodnog vremena pristala je sa mnom ići i na plesni tečaj. Znao sam da će mi uskoro trebati :)

I stvarno je bilo tako... zaprosio sam Mariju i nakon 2-3 tjedna bezbrižnih zaruka, počeli smo planirati naše vjenčanje. Isprva je bilo manjih poteškoća i kušnji, ali smo u kratkom roku uspjeli sve organizirati i mogli smo se radovati našem danu. Sve je bilo skromno, ali je ispalo savršeno, bez stresa i strke, svečano i veselo.

U braku smo se nastavili upoznavati - jedno drugo i sami sebe. U ove skoro dvije godine braka bio je i poneki loš dan i znam da će ih biti još, ali brak je za mene početak smislenijeg, svrhovitijeg i punijeg života. Života u kojem mi Marijina ljubav daje snagu i poticaj da se trudim biti boljim čovjekom. S Marijom želim do kraja života zahvaljivati Bogu i svaki dan se iznova odlučivati za ljubav.

Za kraj bih rekao da Bog stvarno djeluje na čudesne načine…samo Mu treba pustiti malo prostora i vremena i biti spreman surađivati.

Neka je hvala i slava Isusu. 

Marija:

„Hvala Višnji, Tebi hvala za tu milost toliku“….Tako bih započela svoje bogato svjedočanstvo….o Božjem čudu u mome životu

SVE je započelo molitvom 30-dnevne pobožnosti Sv. Josipu za milost susreta sa svojim mužem…u nebaš tako velikoj vjeri, ali u dubokoj čežnji koja je uporno tinjala u meni i nije se nikako dala ugasiti

Neposredno prije blagdana Sv. Josipa, sam uočila nagradnu igru „KatSus“-a na FB…..pitanje je bilo“tko je za tebe Sv. Josip“ , a nagrada je besplatna članarina. U meni je zaista nešto zatitralo, pomolilasam se i iskreno zavapila Sv. Josipu „ Sv. Josipe, ti znaš da meni baš i ne idu nagradne igre, ali ja teiskreno molim, ako se tamo nalazi moj budući muž, molim te za milost da dobijem tu nagradu“, te sam napisala tko je za mene taj veliki svetac i pustila stvar.

Već slijedeći dan je stigla poruka s KatSus-a da sam osvojila nagradnu članarinu na godinu dana. Točno mjesec dana nakon toga mi se javio moj sadašnji muž.

Početak komunikacije s Mladenom je bio odmjeren, kulturan, izmjenjivali smo općenite informacijejedno o drugome…osjećala sam se ugodno jer je pokazivao interes za mene…umjereno i nenapadno. Vrlo brzo je stigao prijedlog za upoznavanje. Mladen je živio u Zagrebu, a ja u Osijeku, no budućida sam ja baš taj vikend bila u svome rodnom mjestu (Požega), predložila sam da se tamosusretnemo, na što je on pristao.

Prije nego smo se upoznali u živo, već je ostavio na mene dojam- bio je spreman radi našegupoznavanja prijeći 200tinjak kilometara…vau.

Naš prvi susret je započeo Sv. Misom, a moja prva misao kad sam vidjela Mladena je bila „još je ljepši u živo“

Za vrijeme Sv. Mise sam iskrena srca molila i predavala sebe i Mladena, vapijući da Bog doista budemeđu nama i s nama…bez obzira kako će se naš odnos razvijati.Taj naš susret je protekao u jednoj slobodi, ali i istodobno uzbuđenju pred nečim novim i uzbudljivimšto sam predosjećala da me čeka.

Naši susreti su se nastavili, već slijedeći i naredne vikende, gdje je Mladen pokazao spremnost,odlučnost da sa mnom želi provoditi svoje slobodno vrijeme…nije mu bio problem plaćati smještaj u Osijeku, put, gorivo…

Od prvog našeg susreta sam se osjećala nekako željeno od meni još tada stranca….i moje srce je bilo mirno i spokojno….imala sam unutarnju sigurnost da će sve biti dobro…nisam znalo točno kako, ali dobro -to sigurno. S obzirom da sam u svojoj nutrini uvijek bila plaha, nesigurna i često iznevjerenih osjećaja i čežnji…..sada sam znala da će biti dobro!!

Moja mama je primijetila da se nešto zbiva, vidjela je da sam zadovoljna, a to se zadovoljstvo odmahreflektiralo na nju, i na naš odnos.

Za vrijeme našega viđanja, koje je bilo svaki ili svaki drugi vikend polako sam se opuštala, i uviđala ljepotu srca svoga Mladena….Bog mi je stvarno pokazao da me on gleda Božjim očima, za njega sambila lijepa, nježna, žena kakvu je on sebi oduvijek želio…..zbog toga je svaki naš susret bio jedinstven, bogat, neponovljiv, ali istodobno i borba za mene….

mislila sam da moram biti uvijek u „elementu“, s maskama lažne sigurnosti , samouvjerenosti, isforsirano dobrog raspoloženja…..Gospodin je skidao te maske, ponekad i na šaljiv način..Nakon tih početnih susreta sam često pomišljala da će Mladen odustati od mene…..no začudo on to nije.

A što sam prepoznavala u Mladenu?!….ono za čime svaka žena čezne….vidi me drugačijim očima,čistim, iskrenim, pristojan je, odmjeren, odlučan, zgodan, privlačan, poduzetan. Pred tom spoznajom sam se znala ponekad i zasramiti, vidim njegovu ljepotu srca, a ne vidim svoju ljepotu….kod sebe vidim samo grijeh, propust, slabost

Dragi Bog je dopustio da uvidim kako ja ne mogu zaslužiti Njegovu ljubav, a tako niti ljubav ovog čovjeka kraj sebe….mogu je samo prihvatiti i zahvaljivati i toga sam postajala sve više svjesna

Nakon kratkog razdoblja upoznavanja smo jasno definirali da želimo biti mladić i djevojka, te živjeti čistim životom. Mislim da smo oboje duboko u sebi znali da ćemo brzo i u brak ući….ja sam često usebi bila nestrpljiva, ali sam donijela čvrstu odluku da ga neću ništa pitati u vezi toga dok on to nespomene….čekati i moliti, to je bila moja odluka. Naše zajedničko provođenje vremena je bilo ispunjeno s puno, puno razgovora i molitve. Budući da sam po prirodi nestrpljiva, moje odluka strpljenja je dolazila povremeno naiskušenje…...tako je došao planirani zajednički doček Nove godine, na bdijenju u crkvi.

Taj doček je zamene bio poseban, jer sam iskrena i otvorena srca Gospodinu predala svoje nestrpljenje i očekivanja,i zaista rekla Gospodinu „neka bude „ …čekat ću Gospodine koliko god treba….Nakon dočeka Nove…..ispred Crkve Sv.Duha, gdje smo se upoznali, moj Mladen me zaprosio!)

Cilj nam je bio, biti što prije u braku, ali budući da je već početkom godine nastupila Korizma, odredilismo datum našega vjenčanja na prvu subotu iza Uskrsa, na blagdan Božanskog Milosrđa.

Sada, kada smo u braku već skoro 2 godine, iskrena i otvorena srca mogu reći da mi je BOG doista poslao drugu polovicu mene…moga brata, prijatelja i muža. Čovjeka koji mi svojim primjerom pokazuje kako biti ponizan, kroz kojeg uviđam tko sam i kakva sam, čovjeka koji izvlači ono najbolje od mene, koji oprašta, i kroz kojega susrećem svoga Boga. Kušnje su prisutne, ali sam shvatila da kroz svaku od njih se opet približavamo jedno drugome, samoako to želimo!

Biti sam nije niti malo lako, ali kroz duge godine samovanja navikneš na jedan komoditet, jer ugađaš samo sebi i radiš stvari u životu kako tebi odgovaraju…. dok me brak sada uči i potiče da želim ugoditi drugome…jer kad ugodim svome mužu i ja sam potpuna….

Lijepo je biti žena muža koji te voli, a vjerujem i da je lijepo biti muž žene koja te voli. Blagoslovljeni smo darom života dva anđela….predajemo Mu svoje živote i molimo neka se Njegova volja vrši do kraja našega života !!

Moja poruka na kraju je- naš Bog je ŽIVI Bog, a ime mu je Isus iz Nazareta! On doista želi ispuniti duboke čežnje i tvoga srca draga sestro i dragi brate… takav kakav jesi smiješ pred Njega doći, On te čeka!

P.S. I Sv. Josip je spreman zauzeti se za tebe!

Sve priče sretnih parova