Živjeti po Božjem

Iz Evanđelja po Marku; Mk 1,21-28 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek op

Promišljanje

Temeljna karakteristika naše vjere, odnosno našeg odnosa prema sebi i svijetu kao razumskih bića otvorenih novim iskustvima i izgrađivanju sebe jest da moramo imati određen susret s drugim čovjekom, onim tko je izvan mene, ali koji postaje dijelom mene samog jednom kad ga upoznam i prihvatim. Čovjek može jedino na takav način kao osoba funkcionirati. Inače se pretvaramo u čudne tjelesne čahure u kojima se samo na jedan mehanički način mogu ostvarivati temeljne funkcije organizma. O tom govoru čuli smo u današnjem prvom čitanju. Knjiga Ponovljenog zakona svojevrsno je ponavljanje događaja koji su se zbili putem od izlaska iz ropstva u Egiptu, tijekom putovanja kroz pustinju te sve do ulaska u Obećanu zemlju. Knjiga nastoji pružiti nadu u budućnost koja biva obilježena poslušnošću Zakonu i Gospodinu.

Zašto poslušnost? Jer jedino kroz odgoj svoje volje i srca čovjek može u ovom svijetu postati uistinu nasljedovatelj Božji. Prvo čitanje nam donosi izvještaj vezan uz dolazak proroka koji će biti sličan Mojsiju. Prorok jest zapravo čovjek Božji. To nije čovjek koji je savršen ili koji nema mane ili ne čini grijeha, već je to čovjek koji uspijeva postaviti sve što on jest – i dobro i loše, i svjetlo i tamno – u odnos prema Gospodinu. Prorok pokazuje Boga kroz svoj život. Neovisno o tome hoće li ga narod prihvatiti ili neće on ostaje vjeran onome što je doživio u svojem srcu – susret s Bogom. O tome sam govorio na početku, kako je važno upoznati drugoga i usaditi ga u svoje srce. Tek tu postaje ta osoba dio sa mnom i oblikuje me na novi način. Prorok to čini i poziva svakog od nas da i mi to činimo.

To znači da prihvaćamo Božji zakon ne zato što imamo od njega koristi ili postajemo nekako moćniji ili snažniji ili imamo kontrolu i dominaciju nad drugima, već jer me to čini boljim čovjekom. Na koji način? Čuli smo u Evanđelju prvi Isusovo javno djelovanje, kako nam ga donosi evanđelist Marko. Isus dolazi u Kafarnaum, njegovo mjesto, gdje je jedno vrijeme živio i poučava narod, ne kao onaj tko želi koristiti se svojim umijećem govora već kao onaj koji ima vlast. Onaj koji je jedno s tom Riječi o kojoj i koju govori. Tu dolazi do izražaja što točno čini kada čovjek prihvati Boga u potpunosti – postaje nov čovjek. Nov u smislu da promatra sve što se oko njega događa kroz odnos Boga i čovjeka, kroz odnos dobra i zla, kroz grijeh i vrlinu. U takvom čovjeku rađa se ljubav prema onome što je dobro jer je razumio kako zlo uništava prije svega samog zlog čovjeka, a potom i društvo u kojem se nalazi. I ne samo to, već, jer je čuo ili susreo se s određenom Božjim čovjekom u nekom trenutku života – zna da treba svoj život mijenjati. Isus je izagnao zloduha ne zato da pokaže kako je on snažan već zato da svakome od nas pokaže kako je zlo stvarno, ali kako postoji netko tko je jači od zla.

Braćo i sestre, nalazimo se u kritičnom trenutku za naš narod. Potres, korona, političke trzavice, ubojstva, pljačke. Izumiremo, nestajemo s lica zemlje, izgleda kao da naš drevni Hrvatski rod postaje još jedna crtica povijesti. Preko 56500 tisuća ljudi je umrlo u prošloj godinu, a rođenih je bilo tek malo manje od 40000. Teško je razumjeti kako vrijednost današnjeg života postaje određen materijalni dobitak ili neka sigurnost, a ne ljepota samog života kao takvog. Naši mladi kao da zaboravljaju muku i trud koji je potrebno uložiti ne u izgradnju kuća, u kupnju autiju, u kupnju apartmana, fasada, računala, mobitela već u oblikovanje karaktera. Braćo i sestre, govorim o ljudskom duhu, o srcu, o onome što je najveće putovanje od svih. To je poruka današnjeg evanđelja – neovisno o tome kakav je moj život, ili moja obitelj ja mogu oblikovati sebe na sliku i priliku Isusa Krista i zadobiti snagu tog nauka. Postati netko tko će uspjeti u svojoj okolini mijenjati ovu surovu stvarnost. Uistinu je surova.

Teško je braćo i sestre i ako ljudski duh klone onda je zbilja došao smak svijeta. No postoji nada koja uvijek gori na obzoru čovječanstva. Gospodin nas nikad nije zaboravio, nikada se nije umorio slati ljude da nas zovu da razmislimo o svojem karakteru, ljudskom duhu i onome što jesmo. Isus je izagnao zloduha, no nije rečeno da je taj čovjek, koji je bio opsjednut htio biti oslobođen. Htio je biti oslobođen jer je bio u sinagogi, tražio je utjehu, tražio je susret s bratom čovjekom, tražio je Boga. Primjećujete li razumsku logiku u ovom? Onaj tko traži nalazi i tko kuca otvorit će mu se.

Kucamo li mi na prava vrata? Odgajamo li svoju djecu ispravno? Pokazujemo li im prije svega primjerom života da ne treba koristiti alkohol prekomjerno? Da je droga uništavač obitelji? Da je pobačaj grijeh koji vapije u nebo? Možemo govoriti kako je sve to djetinjarija te kako ovaj govor nije ugodan niti lijep.

Dužan sam vam skrenuti pažnju na to. Molite se Bogu, ali prije svega nastojte živjeti po Božjem. Za kraj, želim vam skrenuti pažnju na to što se događa kada čovjek prihvati Boga u svojem životu, kada slijedi savjete Božjeg čovjeka jer je u svojem srcu prepoznao vrijednosti tog govora – taj čovjek postaje svet. A svetac je onaj tko ima udjela u životu Božjem. Poslušajte sljedeći citat:

„Kada živiš u svetosti, kada uistinu nastojiš prestati griješiti, postaje hrabriji. Postaješ odvažniji, postaješ osoba od svoje riječi. Postaješ čovjek uvjerenja koji ne želi prodati svoj obraz i tada si uistinu pravi vitez u sjajnom oklopu.“ Citat je to poznatog glumca Jim Caviezela. Takvi ljudi su potrebni našem narodu, takve ljude Bog treba. Nastojmo u ovom tjednu razmisliti o tome, i pokušajmo uistinu dopustit da Isus izagna iz našeg srca zloduha. Idimo na ispovijed, idimo na pričest, nastojmo biti sveti ljudi.

Nismo bez razloga sada u ovom vremenu ovdje. Bog ima povjerenje u nas, hoćemo li ga iznevjeriti? Trudimo se i budimo hrabri pred izazovima života jer nismo sami – Isus je s nama. Tako neka bude. Amen!

Vlč. Mario Kralj

 

izvor fotografije: www.jw.org

Sve vijesti