Nedjeljno promišljanje - Svetost kao način postojanja
O ljubavi koja ne traži ništa zauzvrat
Iz Evanđelja po Mateju; Mt 5,38-48
"Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš." "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?" "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"
Promišljanje
Ovo je zadnja nedjelja kroz godinu prije korizme. Zbog opsega kalendara, često se dogodi da ona bude izostavljena. Ove godine ju slavimo. Pred nas se stavljaju riječi koje nam čim ih čujemo nisu baš prihvatljive i potpuno razumljive. Prvo čitanje jest iz knjige Ponovljenog Zakona, djela koji se naziva Zakon svetosti, a obuhvaća poglavlja 17 – 26. Ono što smo danas čuli srž je toga zakona svetosti – ljubiti bližnjega i činiti dobro jer je Gospodin svet.
Svetost jest način egzistencije (postojanja). Ovdje se to odnosi na samoga Boga koji postoji kao Stvoritelj svega svijeta, koji sve drži i uzdržava. Svetost jest obilježje Božjeg stava prema cjelokupnoj kozmosu. To je izraz ljubavi i savršenstva. Poruka koja je upućena svakom Izraelcu glasi da bude svet jer je Gospodin svet. Od Gospodina proizlazi svetost.
Isus se u Evanđeoskom odlomku nastavlja na tu srž Zakona svetosti. Odlomak koji smo čuli jest završetak govora na gori, koji se uzima kao temeljni proglas kršćanstva. U njima je izrečen moral Isusovog učenika. Ne dokida se zakon, već se dopunja.
U Zakonu je rečeno da se ljubi samo bližnji i onaj koji ti čini dobro, dok ostalima se možeš osvetiti i to oko za oko, zub za zub. To je takozvani Lex talionis (Zakon odmazde). On je imao za svrhu da se na naneseno zlo vrati istom mjerom kako bi se obuzdalo nepotrebno nasilje i osveta. U našim, ljudskim očima to je jedino pravedno.
Ovdje pak slušamo nešto što se kosi s našim iskustvom života. Tko te pljusne njemu okreni obraz, tko te tjera da hodaš s njime hodaj, tko te traži daj mu, ljubi neprijatelja. Kako sve to povezati u jednu cjelinu, u život današnjeg čovjeka, općenito pokazati kako je moguće tako nešto živjeti?Čovjek ima iskustvo da raste i razvija se. Mijenjamo se. Učimo i postajemo sve bolji, zreliji, odlučniji ljudi. U tom razvoju, naš duh zahtjeva također prostor za rast. Naša nutrina ne može ostati na razini trećeg razreda osnovne škole, a ja već imam trideset godina. Ne mogu se ponašati slabo i nekako čudno i biti uvijek u strahu od nečega, uvijek gnjevan na sebe i druge i govoriti kako ovaj svijet pa samo treba uživati i to je to. U tom svijetu nema mjesta za ove Isusove riječi. Riječi koje smjeraju izgradnji svakog čovjeka.
I to po mjeri Kristovoj. To je ono na što nas Sveti Pavao upućuje kada kaže da svi smo Hram Božji. Ti brate i ti sestro si Hram Božji. U tebi se nalazi Bog. Ti si njegov predstavnik u svijetu. Ti si poslan učiniti čudo u svojoj obitelji, susjedstvu, gradu, domovini. Ne netko drugi. Već ti sam koji ovo slušaš. Isus nije donio skup pravila kojih se treba držati u svakoj pojedinoj situaciji. On je iznio niz normi i uputa kako se treba ponašati ako želimo biti uistinu Sinovi i Kćeri Boga Oca. I ovaj govor da ljubim bližnjega ali i neprijatelja ne zato što je neprijatelj nego jer je i on Sin Očev. I ja ga ljubim jer želim biti savršen kao i Otac moj koji je na nebesima. To je ključ ljubavi. Tu se otvara horizont razvoja moje osobnosti i karaktera. Prihvatiti svoj život, svoje probleme, teškoće, pa i neprijatelje jer sve to ima svrhu odgoja za svetost. Za savršenost.
Nitko od nas nije savršen, već smo na tome putu, mi možemo i pozvani smo biti savršeni. To možemo učiniti ako svoj život oblikujemo prema ovim Isusovim riječima – da u obitelji i društvu pokazujemo kako se zlo može nadvladati jedino dobrom. I to onim dobrom koje proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Svoje srce trebam okrenuti prema Bogu da bih mogao ljubiti i bližnjega i neprijatelja.
Potrebno se sjetiti kako nas ljubi Bog i što je sve učinio za nas da bismo i mi mogli jedni drugima biti na pomoć i da utjehu. O tome nam govori i psalmista u današnjem Psalmu: Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
(Ps 103,1-4.8.10.12-13) U svemu tome nemojmo smetnuti s uma, da postajanje savršenim traje čitav život. To nije nešto što se preko noći ostvaruje, već se kroz uspone i padove, patnje i radosti čovjek oblikuje i usavršuje na putu prema svetosti. Nikad ne smijemo izgubiti iz vida Isusa, i na njemu graditi svoj život, nastojati uvijek sve činiti u Njegovo ime. Naš život se sastoji u oponašanju Isusa, odnosno u činjenju svega onoga što je On činio. Ljubav se očituje kada ne traži ništa zauzvrat i to je ono što Otac čini s nama, i tako i mi se trudimo učiniti tako i u našim životnim borbama. Isus nas nije ostavio, dao nam je svoga Duha da mognemo sve to učiniti. Osobito nam je ostavio euharistiju kao spomen čin njegove muke smrti i uskrsnuća odakle svaki sin i kćer Očeva crpi snagu za život. Susret s Isusom na Euharistiji daje nam snage da mognemo u našem životu nositi Krista drugima te biti Hram Božji u svijetu. Neka nam kao poticaj za odlazak na sv. Misu budu i riječi sv. Ivana Pavla II koji je rekao da se u maloj hostiji (hostiji na oltaru posvećenoj) nalazi rješenje za sve probleme.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti