Nedjeljno promišljanje - naše ime u Knjizi Života

Ustanimo protiv oholosti i usmjerimo se ka vječnosti

Iz Evanđelja po Luki; Lk 16, 19-31

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’

Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.

’Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Promišljanje

Primjećujemo da kada Isus želi nešto posebno istaknuti, potaknuti one koji ga slušaju da promjene svoj život, da dublje upoznaju volju Božju, tada govori u prispodobama. Ovaj današnji tekst je donesen u svrhu kritike društveno – ekonomske situacije Isusovog vremena, koja se ne razlikuje mnogo od današnjeg vremena. Bogati postaju još bogatiji, a siromašne nitko ne vrednuje, odbacuje ih se kao „višak“ i „trošak“ društva. Evanđeoski tekst je po sebi jasan. S jedne strane imamo bogataša koji živi luksuzno i uživa u materijalnim stvarima ne obazirući se na svijet oko sebe, zatvorivši svoje srce za sve osim za svoj vlastiti probitak i ugodnost. Hedonizam (uživanje) i lagodan život predstavljaju se kao ideal u današnjem svijetu više nego prije. Svi kažu, kada se spominje posao i plaća – e da je bar još malo više, kojih stotinu kuna više. Duh takvog „lagodnog“ mentaliteta, konzumerističkog, uvukao se i u današnje mlade pa se više ne promatra život i posao kao vlastito ostvarenje već kao put da „uživam“, da ništa ne radim, a živim kao car. S druge strane se nalazi Lazar koji je život proveo u patnji i bolesti, te biva nagrađen u vječnosti boravkom u raju. To je onaj prvi sloj, doslovni smisao.

Prava važnost i vrijednost ovog teksta otkriva se u njegovom duhovnom smislu. Pokazuje nam kako je iz ljudskog života izbrisana misao o Knjizi života, o raju i paklu, o anđelima i demonima. Današnji život se sveo na dvije stvari – uživanje (hrana, piće, seks, droga, anarhija, nemoral) i oholost (umišljenost, manjak empatije, egoizam). I više nego očit je utjecaj tehnologije. Današnja računala, pametni telefoni, tableti – svi rade na principu jedinice i nule. Ima energije i nema energije. Tako i današnji svijet – uživanje i oholost. Bez toga život nema smisla. To je slika o koju nam predstavlja bogataš iz evanđelja. On je čuo za Bibliju, ali ne mari, zna da je sin Abrahamov, ali ga ne zanima što sve treba sin Abrahamov činiti da uistinu bude njegov sin. Biti sin/kćer uključuje i određene odgovornost, nije to samo neko slovo na papiru. I onda, jasno, kada umre, po istom principu kako je živio zahtjeva od Abrahama da mu čini usluge. Kad to ne prolazi, moli za svoju braću usluge. Nigdje nije spomenuo da se kaje, da mu je žao, da je zbilja učinio krivo. Vidite dokle ide ta zagriženost materijalizmom. Sve se da riješiti nekim jednostavnim, lakim putem. To život nije. Abraham ističe da je primio ono što je zaslužio a da braća imaju Mojsija i proroke, što će reći – Sveto Pismo. 

Lazar nam se predstavlja kao onaj koji je živio po Svetom Pismu. Ne govori se zašto i kako je postao siromašan, koje je sve bolesti imao i što ga je sve mučilo. On je jednostavno nastojao preživjeti i to je bilo to. Nije htio ići mimo zakona Gospodnjeg – nije krao, nije nikome činio ništa nažao, nije podmitio nikoga, nije se ulagivao drugima. Vjerovao je da će mu Bog pomoći i da je jedini ispravni put života – vršiti volju Božju. I to mu se na kraju života ostvarilo.

Život nije bio zamišljen kao jedino i isključivo uživanje (hedonizam i lagodnost). Od samog rođenja čovjek se bori – bori se da dođe na život, da udahne, da stekne prijatelje, da izgradi vlastitu osobnost, da osnuje obitelj, da privređuje. Sve to je iznimno važno da bi svaki čovjek bio ispunjen u srcu. Nemojmo misliti da je Lazar dospio u nebo jer je bio siromašan. Siromaštvo nije garancija spasenja. Gospodin upisuje naša imena i djela u Knjigu Života. Knjiga života jest u kojoj su upisana imena spašenih, kako nam to slikovito donosi knjiga Otkrivenja. Život po Božjem kroz izgradnju karaktera, žrtvu, altruizam, otvorenost prema potrebama i problemima naših bližnjih – to je put da nađe ime ostane upisano u Knjizi Života. Nije to šala. Bogataš iz današnje prispodobe to je shvatio tek kada je nastupila smrt i više povratka nema. Dok je bio živ mogao se obratiti i nastojati živjeti po Božjem. Ne kritizira se bogatstvo već upotreba i odnos naspram bogatstva. Bogataš je bio zatvoren u svoje uživanje, i nije vidio Lazara ispred svojih vrata, na svojem vlastitom kućnom pragu. Kakve li strašne slike!

Koliko toga mi činimo, a da pritom zaboravljamo na očite stvari – na svojeg supruga/suprugu, sina/kćer, rodbinu, susjeda, prijatelje. Možda su oni i na nas zaboravili pa se ni ne čujemo već kao da ne postojimo. Posvijestimo si da bez ispravnog odnosa među nama nema izgradnje boljeg društva. Previše je agresivnosti i nasilja počevši od obitelji, škole i naših ulica i radnih mjesta. Nasilje nije samo to da se uskraćuje plaća, iskorištava radnik, već i verbalno i psihičko maltretiranje, i to bilo na spolnoj ili vjerskoj razini. Imam dojam kako su ljudi postali surovi u odnosu jedni prema drugima. Današnje društvo je po tom pitanju, unatoč nastojanjima izgradnje pravednog društva sličnije onom vremenu Isusa nego bilo koje vrijeme prije. Teško je danas živjeti, ali nije nemoguće.  I Lazaru je bilo teško ali nije odustao. I zadobio je vječni život. 

Završit ću riječima sv. Ciprijana, biskupa prvih stoljeća Crkve, koji je istaknuo kako je kršćanski život borba. Borba da živim pravedno i iskreno, vršeći volju Božju u zgodno i nezgodno vrijeme. Borimo se protiv egoizma, protiv naše naravi, protiv strasti, protiv nepravde, protiv zla. A u toj borbi promatra nas dragi Bog, potom naš spasitelj Isus Krist i svi anđeli Božji koji gledaju na nas i bodre nas. Borimo se da prispijemo u njihovo društvo, u nebeski Jeruzalem, gdje su nebrojene tisuće anđela koje slave Boga i gledaju ga licem u lice. Nismo sami. Uvijek je anđeo čuvar uz nas.

Danas je blagdan sv. Mihaela, Gabriela i Rafaela – trojice arkanđela koji nam pokazuju da nam je Gospodin uvijek blizu i da ne ostavlja one koji ga ljube. Mihael se bori protiv đavla i njegovih anđela, Gabrijel nam je navijestio rođenje našeg spasenja, dok je Rafael pokazao da Bog uvije liječi sve rane – kako one tjelesne tako i duhovne. Stvarnost je to koju često zaboravljamo. Oni su stvarni i pored nas su. Dan nam je anđeo čuvar da bdije nad nama, prosvjetljuje nas i vodi nas u životu. On ne može utjecati izravno na naše odluke ali nam pomaže rasvjetljujući probleme i životne situacije u kojima se nalazimo. Pristupajući svakom problemu s mirom i pomolivši se prije bilo kojeg posla, tada ćemo lakše čuti glas anđelov koji nam odzvanja u srcu.

Nemojmo se obeshrabriti promatrajući surovu stvarnost našeg društva. Kao kršćani pozvani smo to mijenjati tako da svoj život, slijedeći nauk Isusa Krista sve više suobličujemo Njemu prvenstveno kroz naš odnos prema Bogu i bližnjemu. Isus je u teškoćama molio Oca za snagu, a bližnjima je pomagao. I mi smo to pozvani biti – biti čovjek. Promislimo, dali svoj život živimo usmjereni prema vječnosti ili prema nečemu drugome. I ne zaboravimo da nas Bog ljubi, zato nam je i dao anđela čuvara da nas čuva. Borimo se da zadobijemo vječni život. Put do toga jest vršenje zapovjedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I ne zaboravimo, kako nas je učio bl. Alojzije Stepinac u prvom redu molitvu. Molitva koja mora poprimiti konkretnu formu u mojem odnosu prema bližnjemu. Tek tada ćemo uistinu opravdati svoje ime koje je upisano u Knjizi Života i postati dionikom vječne slave u Nebeskom Jeruzalemu.

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti