Promišljanje - Blažena ti što povjerova
Iz Evanđelja po Luki; Lk 1,39-56 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa
Promišljanje
Danas slavimo svetkovinu Uznesenja BDM na Nebo. Usred ljeta, ova svetkovina podsjeća nas na središnju usmjerenost naše vjere – zajedništvo s Gospodinom u vječnosti. Da bi se do tog zajedništva došlo potrebno je biti spreman promijeniti svoj život, obratiti se, te uskladiti svoj um, srce i volju prema Božjoj volji. Sve to, Blažena Djevica je činila i zbog toga je ona bila uznesena na nebo.
U prvom čitanju čuli smo odlomak iz knjige otkrivenja u kojemu se govori o velikom znaku na nebu. S jedne strane se nalazi žena, s druge zmaj. S jedne život, s druge kaos i razaranje. Dva su glavna tumačenja ovog odlomka. Prvi se tiče shvaćanja kako je žena Blažena Djevica dok je dijete Krist, drugo se tiče da je žena Crkva koja rađa novu djecu za vječnost. U oba tumačenja zmaj ima sliku Sotone, zla, carstva opsjene koje želi zatrti bilo kakav život.Život ima obilježje da raste i razvija se, obuhvaća određen prostor. Žena odjevena suncem i mjesec joj pod nogama a nad glavom vijenac od 12 zvijezda simbolika je da se žena nalazi u milosti Božjoj, što označava sunce, da posjeduje snagu stvaranja života (simbolika mjeseca) te spremna posvetiti se službi životu (djetetu) u čitavoj punini odgovornosti koju jedan odgoj obuhvaća (simbolika 12 zvijezda). Upravo je to velika i nezamjenjiva uloga majke u svijetu – preuzeti ulogu odgovornosti, hrabrosti, snage da se čedo koje dolazi na svijet bude primljeno s otvorenošću, ljubavlju, i nježnošću potrebnom da postane zdrav i zreo čovjek.
Nasuprot lika žene, stoji lik zmaja, koji ima za cilj samo jednu stvar – napakostiti ženi na bilo koji način. Kroz čitavu povijest čovječanstva, između nas ljudi i između svega što stvaramo, oko čega se trudimo i što jesmo kao da se provlači neka sjena, nešto što nas vuče dolje, što ne želi da uspijemo. Pa tako slušamo od raznoraznih strana kako je lakše predati se, odustati od toga da se bude pošten, ne boriti se i zauzimati za dobro jer nitko od nas ne može ništa promijeniti, svi smo mi neki kotačići u velikom stroju i nitko nas ništa ne pita. Ti i takvi glasovi upravo dolaze od zmaja, od Sotone, koji je bio i ostao čovjekoubojica od početka. Cilj mu je destrukcija svakog pojedinca koju postiže najbolje tako da čovjek izgubi potrebu i smisao činjenja dobara, kada sve postane relativno, ravno, kada čovjek odustane od rada na sebi i kada se prepusti struji. To je zmaj tada činio, to čini i danas. Upravo nam današnja svetkovina oslikava i približava jedan drugačiji način viđenja stvarnosti. Blažena Djevica Marija je bila jedan pojedinac, jedna osoba, jedna žena u povijesti čovječanstva. Ona se nije povukla pred problemima života, pitanjem egzistencije, pitanjem slobode, prava i svega ostalog. Što je ona učinila? Uzela je život za ozbiljno polazeći od pretpostavke da njezin život ima veliku vrijednost. I ima! Ta vrijednost proizlazi iz odnosa prema Isusu. Prihvaćanjem anđelovog navještaja, u Mariji biva začet Sin Božji, te je ona svojim slobodnim pristankom uzela u ruke svoj život i usmjerila ga prema Bogu. Početak njezine vjere nalazi se u Nazaretu, kada Marija shvati kako je u očima Gospodnjim svaki čovjek vrijedan. Ona je svoju pustolovinu s Gospodinom ondje započela, ali to je bio samo početak. Pravi test vjere očitovao se kada je anđeo otišao, kada je trebalo surovu stvarnost života prihvatiti i nositi. Što tada čini majka Božja?Ona odlazi u posjet svojoj rođakinji Elizabeti i susreće se s njome. I u tom susretu Marija iznosi svoj hvalospjev. Marija progovara. Što govori? Daje hvalu Bogu koji nije ostavio svoje malene, siromašne, obespravljene. One koji vjeruju u Boga usprkos svake nade.
To je jedan od najljepših tekstova Svetoga Pisma jer se u njima pokazuje kakav je naš Bog. Naš Bog jest Bog koji je pravedan, pošten, koji želi pokazati put svakome, koji želi da se svatko spasi, ali tek kada čovjek prihvati da se treba obratiti i promijeniti svoj život. Bog svoju ljubav ne uskraćuje nikome, već se mi sami ograđujemo od ljubavi Božje kad odbijamo truditi se oko dobra, i kada, kako sam gore spomenuo – plivamo sa strujom.
Marija je bila uznesena na nebo zbog svoje vjernost Bogu ali nadasve zbog ustrajnosti u vjeri kroz čitav svoj život – od začeća Isusova, do njegova raspeća i uskrsnuća. U sve te događaje bila je aktivno uključena vjera i ljubav. Vjera da Bog zna što čini i ljubav da sve što Bog čini, čini na dobro. Plod te ljubavi bilo je da je Isus uznio svoju majku na nebo, te je tako, jedna od nas ljudi, smrtnika, postala nadvišena nad sve anđele i svete te zauzela mjesto Kraljice Anđela i Majke svih ljudi na nebu.
Važno je razumjeti da smo svi mi Gospodinu vrijedni, život svakoga od nas je dragocjen i nismo samo neki puki kotačići u stroju ovoga svijeta. Mi smo stvoreni za vječnost – vječnost je naš cilj. Prema tome, poruka današnje svetkovine jest – ako se predamo plivanju sa strujom, ne činimo dobro, mrmljamo i govorimo kako ništa ne valja, tada mi nećemo završiti u vječnosti. S druge strane, ako vjerujemo, ako se predamo Gospodinu, ako se borimo da činimo dobro, ako svoju nutrinu oblikujemo tako da oko sebe širimo miomiris ljubavi i mira – svaki od nas, pojedinaca, oblikovat će ovaj svijet tako da će pokazati kako Bog nije mrtav već živi i brine se za nas. Tko tako čini, jednog dana će biti u nebu zajedno s Marijom i svecima i s našim dragim Bogom. Vrijedan je to cilj kojega ne smijem izgubiti iz vida kada se susretnemo s nevoljama i gorčinama života. Budimo stoga hrabri i odlučna srca, poučeni primjerom Blažene Djevice Marije kako se isplati vjerovati i ljubiti Gospodina te živjeti u skladu s tom vjerom i ljubavlju. Činimo tako. Amen.
Vlč. Mario Kralj
Sve vijesti