Promišljanje - Uskrsnu doista!

Iz Evanđelja po Ivanu; Iv 20,1-9Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina i

Promišljanje

Apostol Petar u prvom čitanju donosi nam srž događaja uskrsnuća – onaj koji je bio pomazan Duhom Svetim, prošao zemljom čineći dobro, Isus Nazarećanin, ozdravljao je bolesne, bio pribijen na drvo i treći dan uskrsnuo. I tada dodaje – mi smo tome svjedoci. Apostoli su svjedoci uskrsnuća. U ovom slučaju biti svjedok ne znači samo potvrditi istinitost određenog događaja, već u sebe uključuje aktivni odnos prema stvarnosti koju se svjedoči. Zato i Petar može reći da je Isus onaj koji je postavljen kao sudac živih i mrtvih, te tko u njega vjeruje prima oproštenje grijeha.

Apostol Pavao u drugom čitanju otkriva smjer našega života. Onaj tko je umro i uskrsnuo s Kristom mora težiti za onim gore, ne za zemaljskim. Pavao govori o krštenju kao temeljnom sakramentu po kojemu se krštenik suobličuje s Kristom tako da uranja u Njegovu smrt te postaje novi čovjek. Taj čovjek mora svoj život provoditi u trudu naporu da teži da vječnosti, za stvarima kojima nas je Krist učio – ljubiti Boga i čovjeka. To se ostvaruje kroz čitav život tako da se svaki novi dan prihvaća kao dar od Boga i prilika da se služi Bogu. Ne radi samog služenja već radi ispunjavanja Božje volje, a Bog želi spasenje svakog čovjeka.  Spasenje znači biti u zajedništvu s Bogom – hodati s Bogom u njegovoj prisutnosti. I to kroz preobrazbu našeg života, počevši od naše nutrine. Toga ne može biti bez direktnog kontakta sa samim Isusom, koji je došao pokazati nam ljepotu blizine Očeve. Ta blizina zahtjeva od Isusovog učenika da postane nov čovjek. Čovjek koji svoj život ne temelji na pukom slovu nekog propisa ili nečije riječi ili vlastitog (isključivog) razuma, već na riječi Boga. To je čovjek koji život temelji na vjeri. A vjera je odnos prema Bogu. Tu se otkrivaju pisma.

Došavši na grob, Marija Magdalena bila je žalosna. I reče to učenicima – kamen je dignut. Nema Gospodina. Ivan i Petar potrčaše. Dođoše i sami se uvjeriše. Uvjeriše se da je grob prazan. Nastavak evanđeoskog odlomka govori o tome kako je njihova vjera tu našla svoje uobličenje. Oni su vidjeli povoje i vidjeli prazan grob, ali činjenica njihovog cjelokupnog iskustva s Isusom – što je govorio i propovijedao – dovela ih je da vjeruju. Nije ih grob uvjerio, već njihov odnos s Isusom, prije uskrsnuća te osobito nakon uskrsnuća.

Kada su se kasnije susreli s Isusom, povjerovali su i svoj su život živjeli nošeni tom vjerom. Radili su velike stvari ne sami od sebe već zbog svojeg zajedništva s Isusom. 

Vršili su spomen na muku i smrt i uskrsnuće Isusovo kroz euharistiju – slavlje zahvale za djela koje je Otac učinio svijetu. A koja su to djela?

Djela su to u kojima biva otkrivena istina o čovjeku – ti si čovječe, slab, malovjeran, bijedan, grešan i jadan, i zlo ti biva na pameti, ali u tvojem se biću, u najdubljem dijelu tvojeg srca nalazi sjeme ljubavi koju je Bog u tebe stavio kada te je stvorio i oblikovao u krilu majke tvoje. U tebi se nalazi klica vječnosti, i ti si pozvan biti dionik vječnog Uskrsa. To je objava koju nam je Isus svojim životom posvjedočio.

Živeći vjeru, prolazeći kroz patnju i oganj, mač i tugu mi se čeličimo da to sjeme ljubavi uzraste i postane uistinu Božje djelo u nama. 

Danas naše Crkve, ulice, trgovi, kafići, bivaju pusti zbog pandemije virusa. Kao da možemo osjetiti kako je to bilo u Isusovo doba kada je sve bilo mirno, tiho i pusto, Poput groba. Beživotno. Tužno i jadno.  

Nemoj biti poput groba, i ti stalno tužan i jadan zbog svega, zabrinut zbog budućnosti, zbog teškoća i bola i jada. Jedino ljubavlju možemo uzvratiti na ljubav i jedino ljubav može promijeniti naše srce i srce naših milih.

Na koji lnačin? Da živimo svoju vjeru – kada bude prva prilika da idemo na misu, a sada čitajmo sv. Pismo, molimo krunicu, molimo litanije, a iznad svega, upravljajmo svoje srce prema Bogu i promislimo što sve je On za nas učinio, te se zapitajmo, dali je moguće da nas je Bog ostavio?

Nije moguće! Bog nas nije ostavio, i poruka Uskrsa je to – kakav god da ti jesi, čovječe, ja te ljubim i želim da ti postaneš moj ljubljeni. Ljubav obuhvaća i mijenja onoga koga voli, preobražava ga u sebe. Tako je Isus preobrazio srce svakog čovjeka da otkrije sposobnost u sebi da može ljubiti i činiti dobro te biti uistinu oličenje Božje ljepote. 

I ti to možeš, ali ljubi i vjeruj i ravnaj se po Isusu Kristu. Neka te u tome vode riječi sv. Ivana od Križa, kad ti bude teško i jadno i kada se osjećaš ostavljeno i samo: „Bog više želi doći do tvojeg srca nego što ti ikada možeš čeznuti za njime.“ Bog te nije ostavio, Bog nije nas ostavio – podignimo glave, uspravimo klecava koljena te ojačajmo svoje srce vjerom i ljubavlju jer Krist – nada naša živi.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Vlč. Mario Kralj

Sve vijesti

Pronađi partnera za život


Postani član